Beyoncé vs. Solange: Razlika u feminizmima sestara Knowles

I ran into this girl, she said why you always blaming?

Why you can’t just face it?

Why you always gotta be mad? (be mad, be mad, be mad)

I got a lot to be mad about (be mad, be mad, be mad)

– Solange: Mad (A Seat at the Table)

 

Okay, ladies, now let’s get in formation, I slay

Okay, ladies, now let’s get in formation

You know you that bitch when you cause all this conversation

Always stay gracious, best revenge is your paper

– Beyoncé: Formation (Lemonade)

 

Kultni časopis Interview za naslovnicu za veljaču 2017. izabrao je Solange Knowles koju je intervjuirala njezina sestra Beyoncé. Prvi je to put da je Solange na naslovnici, a povod je njezin posljednji album A Seat at the Table, inače četvrti po redu i prvi koji je bio na broju 1 Billboarda u SAD-u. Album na kojem je radila tri godine objavila je Solangeina izdavačka kuća 30. rujna prošle godine i tako zaradila svoju prvu nominaciju za Grammy.

Beyoncé i Solange Knowles sestre su koje su oduvijek imale drugačiji glazbeni, modni stil i karijere. Pet godina starija Beyoncé počela je karijeru kao maloljetna pjevačica grupe Destiny’s Child koju je vodio njezin otac Matthew, a kad je krenula u solo karijeru 2006. on je ostao njezin menadžer. Već s Destiny’s Child dostigla je svjetsku slavu i one ostaju najnagrađivanija ženska grupa u povijesti. Beyoncé se otisnula u neovisnost 2011. godine, kad je počela sama voditi svoju karijeru, a otad je, pogotovo s posljednja dva albuma (Beyoncé 2013. i Lemonade 2016.) postala svjetska ikona popa i r’n’b-ja. Solange je imala drugačiji put. Iako je kao tinejdžerica ponekad „uskakala“ u Destiny’s Child, nikad nije bila punopravna članica. Prvi album objavila je 2002., isto uz vodstvo oca, a redovno je i pisala pjesme za stariju sestru i druge izvođačice. Izdaje još dva albuma i ističe se pomaknutim r’n’b zvukom te ju često nazivaju hipster sestrom Knowles. Sa četvrtim albumom postiže svjetski uspjeh, a pjesme s A Seat at the Table pjevala je i na oproštajnoj večeri posljednjeg američkog predsjednika Baracka Obame. Obje su sestre s posljednjim albumima dostigle glazbenu zrelost i prihvaćanje kritike i široke publike, no njihov je stil još uvijek jako različit. Kao i stavovi koje izražavaju, kako u intervjuima (koje obje daju jako rijetko), tako i u glazbi.

Beyoncé je svojim istoimenim albumom krajem 2013. napravila svojevrsnu revoluciju u mainstream glazbi, prvenstveno zato što je objavila vizualni album na iTunesima bez ikakve prijašnje najave ili marketinških akcija. Osim samog albuma, iznenađenje su bile i po prvi puta intimne pjesme u kojima je tematizirala odnos s mužem (posebno u Jealous i Drunk In Love), pjevala o svojoj kćeri (Blue) i odjednom se prozvala feministkinjom. Na pjesmi ***Flawless iskoristila je dio govora „We Should All Be Feminists“ nigerijske književnice Chimamande Ngozi Adichie, uključujući i definiciju feminizma („osoba koja vjeruje u društvenu, političku i ekonomsku jednakost spolova“). Adichie je kasnije izjavila kako „Beyoncéin feminizam nije i njezin“, ističući kako pjevačica daje previše prostora muškarcima i potrebi za njima.

„Muškarci su dragi, ali ne mislim da bi žene trebale svaku stvar  koju rade poistovjećivati s njima. Je li me povrijedio? Opraštam li mu? Je li mi dao prsten? Mi žene smo toliko naučene da sve povezujemo s muškarcima“, rekla je Adichie, ipak dodajući kako ne treba propitivati je li Beyoncé feministkinja ili nije.

„Svatko tko kaže da je feministkinja, jest feministkinja“, izjavila je.

Na Lemonade Beyoncé je otišla korak dalje i počela je tematizirati crni feminizam, odnosno womanism. Radi se o terminu Alice Walker koji problematizira ne samo spolne, rodne i rasne, nego i klasne razlike koje tzv. bijeli ili liberalni feminizam ne vidi i njima se ne bavi. Prema prvoj definiciji Alice Walker, womanist je crna feministkinja ili feministkinja druge rasne manjine, a “womanism je za feminizam ono što je ljubičasta za lavandu”, što je Patricia Hill Collins protumačila kao: “Crne žene su womanistkinje, dok bijele mogu biti samo feministkinje”. U američkoj zajednici crnih žena još je od devedesetih prisutna rasprava kako se trebaju samodefinirati, kao crne feministkinje ili kao womanistkinje, s obzirom na to da womanism nije dio ili podvrsta feminizma. Beyoncé termin womanist, odnosno womanism nije upotrijebila nijednom, no Lemonade je album koji se vizualno, glazbeno i tekstualno oslanja na američku crnačku kulturu više nego ijedan njezin album prije.

t-beyonce-lemonade

„Ova womanistička bajka – s vizualima američkog juga, voodooa i afrofuturističke utopije – je prije svega intimni film, iako ga je režiralo sedmero ljudi, između ostalih i sama Beyoncé Knowles Carter“, piše kritičarka Miriam Bale i dodaje da su Lemonade „napravile crne žene, to je film u kojem glume crne žene i napravile su ga za crne žene, prvenstveno za sebe i svoju kćer Blue Ivy“.

Beyoncé je na Lemonade još više politična nego na Beyoncé, pa sad u pjesme ubacuje citate Malcolma X-a, u spotove majke crnih mladića koje su ubili policajci, a na nastupu u poluvremenu SuperBowla njezin i kostimi plesačica podsjećaju na Crne pantere. Vizuali albuma posebno su posvećeni crnim ženama i njihovim tradicijama. No, koliko god bila politična i koliko njezine pjesme i spotovi doprinosili osnaživanju Afroamerikanki, radi se ipak o albumu o muškarcu, njezinom mužu točnije, o njihovom ljubavnom brodolomu i pomirenju. A čak i kad je jako politična i ne pjeva o muškarcu – a to je jedino u naslovnom singlu Formation, koji je na albumu stavljen na posljednje mjesto – njezina konačna poruka nije womanistička nego liberalno feministička.

„Always stay gratious/Best revenge is your paper“, odnosno „Uvijek ostani dostojanstvena/Najbolja osveta je tvoj novac“, pjeva na kraju pjesme, u spotu koji je snimila isključivo u New Orleansu, gradu koji je nakon katastrofalnog uragana Katrina dodatno uništio društveni položaj crnaca. Gradu koji može predstavljati svaki američki grad, u kojemu crnkinje nemaju mogućnosti zaraditi svoj novac i koje trpe trostruku (barem) diskriminaciju – po osnovi spola/roda, rase i klase. Kad je izašao Formation, na društvenim mrežama jedna od najpopularnijih “šala” bila je kako su bijelci u šoku jer Beyoncé nije napravila pjesmu za njih. Bijelci nisu mogli shvatiti Formation s aspekta rase i rasne diskriminacije. No, prilično je jasna Beyoncéina poruka na kraju: Pobrini se za sebe, zaradi svoj novac i dođi na poziciju moći. Pobijedi rasnu i spolnu/rodnu diskriminaciju novcem. Otprilike ono što Ankica Čakardić vidi u korijenu liberalnog feminizma i naziva poštenim liberalizmom.

„Zadatak te ideologije jest da uvjeri radničku klasu da ako se dovoljno potrudi i onda još samo malo potrudi, tada su joj sva vrata otvorena i uspjeh zajamčen. No, poduzetnička ‘etika’ i njezin ‘duh’ ne dolaze iz dobre volje i truda, kako to liberalizam i libertarijanizam sugeriraju“, piše Čakardić, a Beyoncé pjeva: „I see it, I want it, I stunt, yellow bone it. I dream it, I work hard, I grind ’til I own it.“

Solange, s druge strane, već neko vrijeme radi na svojoj privatnoj političnosti. Prije objave A Seat at the Table bila je jako aktivna na Twitteru, gdje je često pisala o problemima s kojima se suočava kao crnkinja.

„Svijet. Voli da crnci stvaraju umjetnost o tome kako je biti crnac. Stvarno ne voli kad crnci pričaju o tome kako je biti crnac. Crna glazba, filmovi, showovi su odlični. Profitabilno je biti crnac i dijeliti svoje priče kako bi zabavljao, ali nije profitabilno govoriti o svom iskustvu“, napisala je svojedobno.

Iz te je privatne sfere nastao i posljednji album, koji su kritičari nazvali „veličanstvenim slavljem crnog identiteta“ i „unikatno briljantnim“. Solange je kroz svoje pjesme i govorne prijelaze (koje, između ostalih, govore i njezin otac Matthew te majka Tina) progovorila o rasizmu i crnoj kulturi. Posebno je važan dio koji govori Tina Knowles Lawson o pojmu obrnutog rasizma i slavljenja crne kulture. Pjesme poput F.U.B.U. (For Us By Us), Mad, Don’t Touch My Hair i Rise govore upravo o tim temama, što je crnačka zajednica i prepoznala, nagradivši Solange hashtagovima kao što je #blackgirlmagic na društvenim mrežama, a prepoznala je to i šira zajednica jer će Solange ovaj mjesec na Sveučilištu Yale govoriti o aktivizmu u pop glazbi. Danas, ona je jedna od najeksponiranijih crnih feministkinja na svijetu.

maxresdefault

“Na svom posljednjem albumu, Solange Knowles crnim feminizmom uokvirila je crnu povijest kako bi nam objasnila na koje sve komplicirane načine postojimo u sadašnjosti. Pjesmom Don’t Touch My Hair odgovara onima koji koriste kulturnu aproprijaciju tako što se služe stilom crnih žena u modi i prezentiraju to kao nešto jako šik, dok tako zapravo podržavaju opresiju prema svim ljudima nebijele rase”, pišu kritičari.

Osim što je puno izravnije političan, Solangein album uvelike se razlikuje od Beyoncéinog u tome što to nije album o muškarcu ili muškarcima. Čak i kad ne pjeva o rasi, Solange ne pjeva ni o muškarcu, nego o sebi, kao primjerice u Cranes in the Sky, pjesmi čija je tema duboko intimistička i jedina koju je napisala odvojeno od drugih na albumu.

“Prolazila sam kroz puno izazova u svakom dijelu svog života, sumnjala sam u sebe i sažalijevala se. Mislim da je svaka žena u 20-ima bila na tom mjestu – gdje se čini kao da, što god da radiš, čime god da se boriš protiv onoga što te sputava, ništa ne može popuniti tu prazninu”, rekla je o pjesmi za Interview. Vrlo važna pjesma za album i za razumijevanje Solangeinog stava i stila svakako je Mad. Naime, mlađa sestra Knowles u medijima je često bila prikazana kao nasilna i ljuta. Ne samo zbog incidenta u liftu, nego i zbog svojih tweetova o rasizmu.

“Vrlo često žene koje otvoreno govore naziva se ljutitima i ogorčenima. Takve muškarce slavi se kao revolucionare i heroje”, samo je jedan od njezinih tweetova, a u pjesmi Mad jednostavno, smirenim, potpuno kontroliranim i gotovo slatkastim glasom kaže: “I’ve got a lot to be mad about”, namećući kao temu razgovora štetni stereotip “ljutite crnkinje”. Jednostavno je, poručuje Solange; imamo pravo biti ljute, to ne znači da ne možemo ravnopravno sudjelovati u razgovoru.

Solange je tu pogodila bit ne samo crnog feminizma i womanisma, nego i “običnog” feminizma, odnosno svih feministkinja koje stalno moraju dokazivati kako ne mrze muškarce (jednako kao što crne žene objašnjavaju kako slavljenje svoje rase ne znači da mrze bijelu i sve druge), kako nisu ljute jer su seksualno frustrirane, nego zato što se svaki dan iznova moraju boriti za osnovna ljudska i građanska prava koja su muškarcima stalno dostupna. Solange je konačno dovoljno jak glas koji svijetu u lice vraća sve nepravde i apsurde koje su nametnute crnoj zajednici.

tumblr_m1xvupd1t51rqgjz2o1_1280

Sestre Knowles svakako imaju drugačije stavove i vizije feminizma koje izražavaju na drugačije načine i prilagođavaju svom stilu i javnoj slici. Dok je Beyoncé odabrala liberalni feminizam, u kojem naglašava važnost osobne borbe i ne povezuje uvijek uspješno strukturalne probleme spola i roda s onim klasnim i rasnim, Solange se koristi crnim feminizmom i womanismom izravno u svojim pjesmama i u privatnom životu, čime je zaradila poziciju aktivistkinje. No, iznimno je važno da  jedne od najvećih zvijezda na svijetu govore o feminizmu i stavljaju ga u prvi plan. Iako možda nemaju savršeno iskristalizirane stavove i nedostaje im teoretska podloga, feminizam pomoću njih prestaje biti prljava riječ. A možda nekoga i potaknu da gugla feminizam.

 

Literatura:

  • Bale, Miriam: Beyonce’s ‘Lemonade’ Is a Revolutionary Work of Black Feminism: Critic’s Notebook, billboard.com
  • Beyoncé: Solange: In Control. Interview Magazine
  •  Cragg, Michael: Solange: A Seat at the Table – a stately, sprawling celebration of black identity. The Guardian
  •  Collins, Patricia Hill: What’s in a name? Womanism, black feminism, and beyond. The Black Scholar
  •  Čakardić, Ankica: Instrumentalizacija feminizma i zaboravljene lekcije ‘crvenog feminizma’. Libela.org
  •  Kuo, Lily: Chimamanda Adichie says Beyonce’s kind of feminism isn’t her kind of feminism. Quartz
  • A Feminist Theory Dictionary
 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s